VODITELJ OMLADINSKE ŠKOLE NENO NIKOLIĆ: MORAMO TEŽITI PLASMANU U PRVU LIGU U SVIM KATEGORIJAMA, A CILJ JE PROIZVODITI VLASTITE IGRAČE U SVOM POGONU

Iskusni trener Nenad Nikolić Neno (62), prije dvije sezone, nakon dugogodišnje avanture po zemljama na Bliskom i Srednjem istoku, vratio se kući. Preuzeo je Nikolić mjesto voditelja, šefa Omladinske škole RNK Split  koja je uvijek bila prepoznatljiva po stvaranju igrača i trenera što za vlastite potrebe, ali bilo i onih koji su karijere ostvarili izvan Splita. Pa čak i veliki Tomislav Ivić i Stanko Poklepović izvorno su su Splitovci koji su prve igračke i trenerske korake u sjajnim karijerama prije Hajduka napravili u Parku mladeži koji su kasnije rado posjećivali, a u novijoj povijesti što se nogometaša tiče i grandioznu karijeru napravio je Ante Rebić koji je u klub stigao kao jako mlad i razvio se kroz Splitovu Omladinsku školu.

S Nikolićem smo razgovarali o niz tema, problematikom Omladinske škole, prvoj momčadi, ali i njegovoj uspješnoj karijeri u Iranu, a započeli smo rekapitulacijom netom završene sezone…

– Teška su bila vremena što se tiče treninga i igranje ove sezone, a što se pak tiče same Omladinske škole ja sam jako zadovoljan jer smo napravili rezultat.  Rezultat nije prvo, drugo ili treće mjesto nego rezultat je da što više momaka osposobimo za veću kategoriju, da juniori mogu igrati u seniorima, kadeti u juniorima i tako dalje. To je glavni cilj, ali uz to idu i dobri rezultati koji moraju pratiti dobar rad. Svaki trener želi pobijediti, natjecati se, biti prvi. Ove sezone smo uspjeli da nam tri kategorije budu prvaci. Kadeti I Zvonimira Tomića su osvojili prvo mjesto u Dalmaciji, kadeti II koje je vodio Goran Njegić su bili prvi u svojoj skupini u županiji, juniori s trenerom Vedranom Milovićem su još ranije osvojili županijski kup, a početnici Tonija Volarevića osvojili su Drugu županijsku ligu, plasirali se u rang više. Igrali smo završnicu s Dugopoljem u juniorima za Kup NS Split i plasman u glavni ždrijeb nacionalnog kupa, ali baš toga dana se potrefilo da je obveze imala i prva momčad, pa je normalno da smo glavne igrače dali seniorima budući da je cilj bio da se uđe u Drugu ligu. Uglavnom, cilj je da što više igrača iz Omladinske škole participira u prvoj momčadi. Sad ih je pet-šest, na skorašnje pripreme prvog sastava uključit ih će ih se još toliko.

Znači da možemo rezimirati da je stvaranje puno važnije od trenutnog plasmana na tablici  u rezultatskom smislu…

– Gdje god sam radio, svi traže rezultat, ali on dolazi ako stvarate dobre i kvalitetne igrače, to nije sporno. Ali, ponavljam da je meni važnije da osposobimo momke da danas-sutra budu prvotimci u Splitu ili u većem rangu ako je to moguće. Split je još u bivšoj državi bio poznat kao klub koji je davao dosta prvoligaških igrača, to se nastavilo i kasnije, a dugi niz godina smo i sami igrali Prvu ligu te sudjelovali u europskim natjecanjima, tako da ima igrača koji su napravili karijere. Eto mogu samo spomenuti Antu Rebića, a bilo je i drugih koji su napravili dobre karijere i igrali zapažene uloge u drugim klubovima.

Koliko ste zadovoljni uvjetima u Omladinskoj školi, oni su zaista dobri?

– Nakon što sam poslije 17 godina rada vani došao opet u Split, bio sam u razgovorima i s Hajdukom, no predsjednik Splita Slaven Žužul me zamolio bih li došao u Omladinsku školu, da vidimo što treba napraviti kako bi je još podignuli. Prije mene je tamo bio Vlado Babić koji je to odlično organizirao i držao i s njim i sada imam odličnu suradnju. Moram priznati da sam se ugodno iznenadio kada sam vidio da su ovdje stvari posložene dosta dobro te da se dobro radi. Posjedujemo dobar kadar trenera, ne bih nikoga izdvajao, ali su stvarno kvalitetni, milina je s njima raditi. Sve uglavnom štima, neke smo stvari mijenjali, neke se trebaju mijenjati. Split nimalo ne zaostaje po uvjetima i organizaciji u odnosu na mjesta u kojima sam radio vani.

Što bi trebalo napraviti za više osnažiti Omladinsku školu, na prvu se čini da bi prva momčad trebala igrati u rangu više ili je to moguće i bez toga?

– Naravno da jedno prati drugo. Svima bi bilo u interesu da je Split prvoligaš, a mislim da po kvaliteti i svemu ne zaslužuje biti u Trećoj HNL Jug, nego u ovom trenutku najmanje u Drugoj. Da se sve posloži, Split bio mogao biti jedan solidan prvoligaš, stabilan najmanje kao Slaven Belupo. Što napraviti za podignuti kvalitetu… Bilo bi idealno kada bi svaki trener u Omladinskoj školi po kategoriji ima od 15 do 20 igrača, jer ih sada imaju puno više što nam je pomalo problem. Kad bi Split dobivao neka sredstva od grada ili od HNS-a, kao što imaju neki klubovi vani, onda bismo se više orijentirani na kvalitetu, a ne na kvantitetu. Onda bih ja bio u stanju garantirati 60-70 posto bolje rezultate, ne u smislu trofeja, već izbacivanja igrača. Mi imamo masovnost što je dobro, ali treneri su prebukirani i dobro bi im došla pomoć da se angažira još stručnjaka kako bi što predanije mogli raditi. Bilo bi idealno kad bi svaka kategorija imala dva trenera. Danas je to teško, kada bi nam Grad ili HNS pomogli da riješimo infrastrukturu, a pritom mislim na zamjenu umjetnog travnjaka u Omladinskoj školi s hibridnim ili pravim travnjakom, garantiram da bismo onda bili još poželjnije mjesto za treniranje. Imamo svoje prednosti što smo u centru grada, a ima primjera da su gradovi ili Savez pomagali klubove što se tiče travnjaka. Vjerujem da bi rad onda bio još kvalitetniji, jer kad imaš travnjak kao tepih, onda su pasovi kvalitetniji, sve je puno tehnički bolje, mogućnost ozljeda je svedena na minimum.

Masovnost dakle postoji, u Splitovoj Omladinskoj školi trenira više od 300 djece, svakim danom javljanju se nova… Kako privući još djece, jer dakako, tu je i Hajduk koji je u najvišem rangu?

– Tako je, Hajduk je u višem rangu, no to ne znači da ne treba postojati suradnja između nas i njih. Godinama smo bili u istom rangu u Prvoj HNL, ali to ne znači da je naša Omladinska škola izgubila kvalitetu. Imamo puno dobrih trenera i talentiranih momaka s kojima treba raditi, te dobar rad može biti samo magnet za ostale koji će doći, koje će Split time privući. Što se tiče odnosa s Hajdukom, smatram da bi trebalo pronaći jednu vrstu suradnje, jer i oni i mi imamo isti cilj u smislu stvaranja perspektivnih nogometaša.

Granica od koje djeca počinju trenirati se sve više pomiče, Split koliko ima uzrast i 2016. godišta, to su dječaci od pet godina…

– Uvijek je bio običaj da se počinje sa šest ili sedam godina, ali kada roditelji vide da se radi kvalitetno, eto dolaze nam i još mlađi. Imamo veliku grupu te djece koja se kroz igru, koordinaciju, uz prilagođene igrice, usavršavaju i pripremaju za ono što će ih čekati u budućnosti, kad budu malo stariji.

Koji su ciljevi i planovi što se tiče Omladinske škole?

– Moramo se okrenuti prvoj ekipi. Svima nama je cilj da je prva momčad u što većem rangu, u Drugoj ili Prvoj ligi. Sve se podređuje tome. Ako su ambicije kluba ulazak u viši rang, onda su time više i naše ambicije u Omladinskoj školi, stvaranje igrača. Napraviti što bolju suradnju Omladinske škole s prvom momčadi koja je sada vrlo dobra, istaknuo bih da sa sportskim direktorom Tonćijem Bašićem i trenerom Ivanom Radeljićem imamo odličan odnos koji je dvosmjeran. Došla su vremena da je teško kupiti igrača, znači trebate ga napraviti u Omladinskoj školi.  Ja garantiram da jednoga do dva igrača po sezoni možemo stvoriti, no mi tu djecu moramo zadržati, da li im dati nekakve stipendije, predugovore, ponuditi im nešto… Dijete koje se kod nas obuči, bude dobro i kvalitetno, te ako mu netko ponudi neki veći rang natjecanja, odlazi. Ne zato što ne voli Split, dapače voli ga, ali svatko želi ići u jaču ligu. Zato bih želio da Split bude drugoligaš, da u dogledno vrijeme ponovno igra Prvu ligu, jer kvalitete ima, a nama svima bi onda puno bilo lakše.

Je li za Omladinsku školu dobra stvar što bi se u budućnosti trebali zbrajati rezultati kadeta i juniora za napredovanje u viši rang?

– To je zaista dobro jer smo mi u tim uzrastima godinama među boljima. Što se tiče bodovanja na takav način, to bi bilo dobro, jer bismo mi sigurno bili konkurentni za ulazak, odnosno povratak u Prvu HNL. Gledajte, ponekad vam se dogodi imate jednu dobru generaciju ili se dogodi da imate nešto slabiju i onda se morate krpati. Imaš odličnu generaciju kadeta, a naleti slabija generacija pionira i onda u zbroju nisu konkurentni za ulazak u višu ligu, a to je glupo. Trebala bi se gledati svaka generacija odvojeno, te tko je godinama radio dobro, treba mu omogućiti napredak. Kao što je prvotimcima cilj ulazak u Prvu ligu, tako je pionirima, kadetima i juniorima cilj i obveza da igraju Prvu ligu, premda je to i veliki trošak. Ali, ako će HNS, kao što su najavili, snositi troškove za mlađe kategorije, onda bi to bila idealna stvar za Split. Tu bi se naši mladi igrači mogli nadograđivati, igrati jake utakmice, a uz to idu i jaki turniri, tako da su to dobre smjernice.

Razmišlja li se možda o nekakvom turniru koji bi Split organizirao?

– Baš neki dan smo o tome razgovarali s predsjednikom Žužulom. Još u vrijeme bivše države Split je imao svoj turnir koji je bio prepoznatljiv, pa je bilo još nekih turnira. Split ima tradiciju, za početak bismo mogli organizirati nešto sa šest do osam ekipa, da uđe u tradiciju, a kasnije bismo dovodili više boljih ekipa. Split ima mogućnosti i kvalitete kadra za organizirati nešto takvo. Međutim, na sadašnjem terenu to bi bilo dosta teško, jer bismo trebali riješiti infrastrukturu i promijeniti teren na način koji sam već spominjao ranije, da nam HNS pomogne u realizaciji, onda ne bi bilo problema. Kod nas su bili kampovi Real Madrida, Juventusa, Coerver akademije. Nismo mi izgubili tradiciju i prepoznatljivost u svijetu nogometa. Svi dolaze ovdje. RNK Split je u centru grada, masu djece gravitira nama i ne možemo se po tome uspoređivati ni sa stobrečkim Primorcem niti sa Dugopoljem. Imamo prednost u toj činjenici, a da smo još u Drugoj ili Prvoj ligi, ne bismo se mogli obraniti koliko bi nam dolazilo igrača.

Za kraj malo o Vašoj karijeri, bili ste dugo vani, najviše u Iranu gdje ste počeli s mlađim uzrastima Foolada, a kasnije vodili prvu momčad u Azijskoj ligi prvaka, a kao kruna svega bio je rad u seniorskoj reprezentaciji, prije koje ste vodili vrste U-19 te olimpijsku selekciju…

– Bio sam kasnije još u Kataru i Emiratima. Ponosan sam što sam bio izbornik Irana, a prije toga pet godina izbornik U-19 i olimpijske reprezentacije. Veselim me što je u današnjoj seniorskoj reprezentaciji čak sedam igrača koje sam ja selektirao i vodio kroz U-19 vrstu. Prošao sam Iran uzduž i poprijeko, tražio i selektirao igrače, upoznao kulturu, naučio jezik. Vrata Irana otvorio mi je Vinko Begović, koji je došao preko Stanka Poklepovića. Begović me zvao da dođem organizirati školu Foolada jer je bilo dosta kvalitetne djece. Radio sam ovdje na fakultetu, uzeo šestomjesečni neplaćeni dopust i nakon toga su mi dolje ponudili ugovor na pet godina. To mi se činilo dugo, pa sam išao godinu po godinu, a na kraju sam ostao 16-17 godina.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *