Trener Vjekoslav Lokica kazao nam je kako se radi o najugodnijem iznenađenju ovih priprema, a Ivan ističe kako mu je trenutno najbitnije igrati prvu ligu i nada se kako će opravdati povjerenje Splitove struke. S njim smo porazgovarali na pripremama u Beleku.
– Moj posljednji angažman bio je u poljskoj drugoj ligi za klub Legionoliu, nisam bio pretjerano zadovoljan minutažom pa sam odlučio raskinuti ugovor i vratiti se u Split tražiti nešto drugo. Radio sam u ASK-a s privatnim trenerom Franom Žuvelom i poslije jednog treninga me pozvao trener Vjekoslav Lokica i kazao mi da mu je pomoćnik rekao da ima tamo jedan igrač koji izgleda kao Fernando Torres – kroz šalu nam priča Jovanović pa nastavlja:
– Naravno, nisam pozvan zbog toga, trener Lokica me poznaje od prije, ali moram priznati da me nasmijao. Ubrzo sam došao na probu i tako je sve krenulo, zabio sam gol u prijateljskoj utakmici protiv Vala, a zatim dva gola protiv Metallegha i odlučili su me ostaviti. Meni je također odgovaralo, Split igra prvu ligu, klub ima ime, veliku povijest i drago mi je što sam sade ovdje.
Kako si se uopće odlučio za odlazak u poljskog drugoligaša?
– Imao sam još neke ponude iz makedonske i albanske prve lige, međutim odlučio sam se otisnuti na zapad, najviše zbog financija. Nije ispalo najbolje, ali ne žalim za svojom odlukom, bilo je to jedno poučno iskustvo. Prije toga sam bio u Tribuni Puke u Albaniji.
Započeo si u Mosoru iako cijeli život stanuješ na Mertojaku, a nakon toga igrao si za još nekoliko klubova.
– Tako je, u Mosoru sam igrao od malih nogu, trener Saša Javorčić je također s Mertojaka i on je skupljao djecu i pozvao me tamo. Stvorila se tu jedna odlična generacija, bili smo dva puta juniorski prvaci, ušli smo u prvu ligu Juniora dva puta za redom. Već sa 16 godina počeo sam se priključivati seniorima i tamo sam igrao do 19 godine. Zatim sam se priključio Hajdukovom projektu u Primorcu, međutim konkurencija je tada bila poprilično jaka i nisam se uspio izboriti za prelazak u Hajduk. Nakon toga sam stalno igrao prvu ligu, najprije u poljski Motor Lublin, zatim u Celje, pa u Zadar i Slaviju Sarajevo… Od svih tih klubova najbolje mi je bilo u Motor Lublinu
Ima jedna zanimljiva priča vezana za Split kojemu si malo pokvario ulazak u prvu ligu.
– Sjećam se te utakmice, Split je već izborio ulazak u Prvu HNL, igralo se zadnje kolo Druge lige u kojoj je Mosor gostovao na Parku mladeži. Dočekao nas je pun stadion, slavljenička atmosfera, međutim mi smo pobijedili, a ja sam zabio dva gola. Split nam je tada svima bio motiv, bili su daleko najjača momčad i prilika za dokazivanje. Bilo je to nešto veliko za mene jer sam imao tek 18 godina.
Jesi zadovoljan ovim pripremama i kako je sve skupa krenulo za tebe u dresu Crvenih.
– Za sada jesam, ali pričao sam s trenerom i znam da još moram poboljšati agresivnost, ali nadam se da ću kroz ove jake utakmice i treninge dobiti na tome.
Ekipu vjerojatno dobro poznaješ. Što može ovaj Split u nastavku prvenstva?
– Momčad poznajem dobro, od prije sam dobar s Pešićem, Boljatom, Kapetanovićem s kojima sam već igrao. Ostali momci su također odlični, dobri igrači, mladi i vjerujem da ima tu materijala za puno bolje mjesto od pretposljednjeg kojeg sad zauzimamo. Bitno je da odradimo dobre pripreme i da se uštimamo za početak prvenstva, a onda ćemo pokazati da vrijedimo puno više.
Jesi li spreman za borbu s Ugrinom za svoje mjesto u momčadi? Konstitucijom ste slični napadači, opet igrom različiti.
– Sandro je odličan igrač, ali zdrava konkurencija je najbolja za obojicu, mislim da ćemo jedan i drugi tako maksimalno napredovati. Ja se samo nadam da ću opravdati trenerovom povjerenje, pomoći ekipi da izborimo cilj i pri tom zabiti koji pogodak.
