Ne tako davno Tomičić je uvjerljivo osvajao titule najboljeg kadetskog i juniorskog igrača, bio je Hajdukov projekt, nogometaš za najveće dosege. Međutim, na tom putu se malo izgubio, prelazak u seniorsku konkurenciju nije prošao bezbolno za njega i vrlo brzo završio je na posudbi u Mantovi kod Ivana Jurića. Nakon godinu dana vratio se u Hajduk II, a po završetku ugovora odlazi u drugoligaški Imotski. Bila mu je potrebna minutaža, klub u kojem se može dokazati. I to nije bio loš potez,
Tomičić se prometnuo u ključnog igrača drugoligaša s Gospinog doca – napadača koji rješava utakmice. Iza njega je odlična polusezona što nije promaklo Vjekoslavu Lokici koji ga je pozvao u redove Splita. Tomičić je danas na novom početku, ima priliku dokazati svoju vrijednost u prvoligaškom društvu, a ovaj put je ne namjerava olako propustiti.
– U Split sam došao nakon razgovora s trenerom Lokicom, imao sam još nekoliko ponuda, ali shvatio sam da mi je ovdje najbolje. Poznajem gotovo sve igrače Splita, od Duke koji mi je prijatelj, do Pešića, Jukića… Prilagodba mi skoro pa i nije potrebna. Naravno, treba malo vremena da se opustim, ali prvi dojmovi su više nego dobri. U Imotskom sam imao dobru polusezonu, siguran sam kako u ovakvoj momčadi mogu još bolje – pun je Tomičić samopouzdanja nakon nekoliko odrađenih treninga s novom
ekipom.
Zahvalio se Imotskom, tamo je proveo gotovo godinu dana i postao njihov ključni igrač.
– Imotski mi je pružio ruku, treneri su mi dali podršku i na tome im hvala. Vratio sam im najbolje što sam mogao.
Prilikom razgovora nekoliko puta je istaknuo kako je konačno posvećen isključivo nogometu.
– U zadnje vrijeme okružio sam se pravim ljudima, sazrio sam što su potvrdile moje igre u dresu Imotskog. Svjestan sam činjenice da mi nakon Hajduka karijera nije krenula onako kako sam zamišljao, ali sad su neke stvari došle na svoje. Ne bih nikada doveo sebe u situaciju da ovo uprskam, založit ću se maksimalno i napravit ću sve da se za pola godine o Ivanu Tomičiću priča u pozitivnom smislu.
Ivan je ovaj put odlučan, teret slave i velikih očekivanja više ne postoji. Nekada ga je to kočilo, sada je konačno razriješio neke stvari sa samim sobom.
– U Hajduku sam ušao u jednu čudnu fazu, bio sam lud i mlad, problem je bio na psihološkoj bazi. Nitko me nije uzeo za ruku i rekao od danas ćemo raditi samo ovako. Stalno su se događale nekakve promjene kojima se nisam mogao prilagoditi i koje jako negativno utječu na razvoj mladog igrača. I kad bi trebao dobiti šansu ne bi je dobio, počeo sam se u svemu tome malo gubiti – priča nam Tomičić, a zatim ističe kako mu je dobro došla epizoda u Italiji:
– Trener Ivan Jurić je pitao Igora Tudora ima li mu koga preporučiti, ja sam došao i bio sam prezadovoljan s tim angažmanom. To je jedno ogromno iskustvo koje mi je puno pomoglo. Talijani su nogometni fanatici, taktika je na prvom mjestu, naučio sam jezik, kako izgleda život u inozemstvu, stekao sam nove prijatelje i to je na mene imalo jako pozitivan utjecaj.
Sve što je naučio želi pokazati na prvoligaškoj sceni. Svjestan je da Split nije u bajnoj situaciji, ali vjeruje kako će ova momčad na proljeće pokazati svoju vrijednost.
– Iskreno mislim da Split zaslužuje puno više s ovim trenerom i ljudima koji ga vode. Na koncu naši igrači vrijede više nego što tablica trenutno pokazuje, ima tu odličnih nogometaša, ovo što se događalo nije realnost. Kad napravimo zajedničke pripreme sigurno ćemo biti bolje. Već u prvom kolu moramo dobiti Hajduka, smatram da imamo kvalitetu za to – uvjeren je novi napadač Crvenih.
Upitali smo ga na kojoj se poziciji vidi.
– Najviše mi odgovara pozicija lijevog napadača, ali znam da je tu Pešić, projekt kluba, odličan momak koji zaslužuje naplatiti sve što je prošao u karijeri. Meni nije problem odigrati bilo koju poziciju prema naprijed, sigurno će mi trener naći mjesto ako ja budem na pravoj razini.
Za kraj je dao kratki komentar na ono zbog čega ga ljubitelji nogometa najviše vole, a to su driblinzi s kojima je Ivan u prošlosti često znao i pretjerati.
– Volim igrati za publiku, ne bježim od toga, međutim to se baš i ne sviđa trenerima. Obećavam da ću u Splitu biti podređen momčadi, rezultatu, a koji lijep potez će uvijek doći sam od sebe.
